Skip to content

GOSTUJUĆA IZLOŽBA IRSKIH UMJETNIKA „DUBLINERS“

Pallas Projects sa zadovoljstvom predstavlja izložbu pod nazivom „Dubliners“– međunarodnu sekciju 6. bijenala slikarstva u Zagrebu, u selekciji kustosa Marka Cullena i Gavina Murphya. Ova izložba po prvi puta pruža jedinstvenu priliku za zajedničko izlaganje međugeneracijske skupine umjetnika od kojih su svi rođeni, odrasli, studirali (i poučavali) u Dublinu ili u njemu žive i rade. Poziv na kuriranje ovakvog pregleda suvremenog slikarstva velika je prilika koja otvara neka vlastita pitanja. Omogućuje nam promišljanje o tome što u današnje vrijeme znači predstavljati izložbu radova umjetnika iz neke određene zemlje ili kraja? Što takva izložba govori (ili može reći) o gradu, o njegovim ljudima? Kakvu sliku daje? Što ona znači u okviru proširene topografije suvremene umjetnosti s njezinim višestrukim i neograničenim oblicima? Što takva izložba govori o umjetnicima (ili slikarima) koji zajedno djeluju u nekom gradu? Možemo li uočiti utjecaje, razmjene i komunikaciju među „slikarskom zajednicom“ ili je slikarstvo „najčišći oblik individualizma“?     

Prilikom odabira naziva izložbe, a koji je trebao sadržavati naziv grada, napravili smo popis i isprobali mnoge nazive od kojih su neki zvučali čudno, neki kao pravo rješenje, pa i dovitljivo, međutim sve se uvijek vraćalo na ono bitno: Dublinerse (ljude iz Dublina).

Dublin, u kojem su se prvo nastanila keltska plemena, zatim skandinavski Vikinzi, a potom su njime vladali vladari anglijskih i normanskih plemena koji su se zatim transformirali u Englesko, Anglo-irsko i Britansko carstvo, većim je dijelom svoje povijesti bio sjedište strane sile, enklava, čije je šire područje bilo poznato kao „The Pale“ (Blijedi). Izvan njegovih granica, ostatak zemlje nazivao se „beyond the pale“ (izvan blijedog), fraza koja u engleskom jeziku označava nešto što je „izvan granica prihvatljivog ponašanja“. Unutar blijedog postojao je red, uspostavljeni sustav, vladavina prava, skup normi, sve ono što umjetnik – autsajder – treba propitivati ili odbaciti.

Naslov „Dubliners“ proizašao je, naravno, iz naziva za stanovnike našega glavnoga grada. „Dubliners“ je i naziv zbirke kratkih priča Jamesa Joycea o tim istim stanovnicima i gradu. Poput zbirke kratkih priča o gradu u kojem se i odvija njihova radnja, ove se slike mogu iščitavati kao putujući obilazak njegova okruženja i znamenitosti, njegove vanjštine i nutrine, portreti onih koji u njemu žive i onoga što umjetnici vide kada ga pogledaju, svu jasnoću i zbunjenost njegovih stanovnika, sve njegove frenetične izraze, apstraktne misli i tvrde, plemenite i spokojne rubove.

Priče u zbirci „Dubliners“ predstavljaju avanturu svakodnevnog, portrete bogatih i siromašnih, od djetinjstva do odrasle dobi. Osim stila, materijala, načina primjene, forme ili diskursa, ovo su poveznice koje ovdje možemo povući: unutarnji životi, likovi, priče pojedinaca i zajednice. „To je moja ideja o važnosti trivijalnih stvari koju želim prenijeti dvojici ili trojici nesretnih jadnika koji bi me na kraju mogli i pročitati“.  

Da nije zahtijevala poseban naziv koji se referira na sam grad, ova se izložba mogla zvati i „generacije“ ili „autsajderi“. Ovdje predstavljene umjetnike nisu izabrale državne ili općinske institucije već prostor koji vode umjetnici, odnosno drugi umjetnici. Oni ne predstavljaju neku određenu skupinu ili etablirano okruženje – to su umjetnici s kojima smo radili (neki s kojima smo sudjelovali na njihovim prvim izložbama, neki čije smo stope slijedili), umjetnici s kojima smo željeli raditi, umjetnici koje smo podržavali i umjetnici koji su nama bili velika podrška. Umjetnici koji su nekoć djelovali i oni koji trenutno djeluju u studiju: to je okupljanje umjetnika s kojima smo se susretali tijekom 25 godina otkako Pallas Studios postoji, otkako kako smo se mi, Dublinersi, selili gradom od zgrade do zgrade, od mjesta do mjesta.     

*Dublin je ponovno oživio, suvremeni razvoj grada iskorjenjuje preostale stare, zapuštene dijelove u kojima su umjetnici uspijevali pronaći svoja uporišta, otvoriti ateljee, slikati i stvarati. Ironično je da si, u vrijeme kada izložba dublinskih slikara plovi pod zastavom irske vizualne umjetnosti, grad dopušta da bude lišen njihove prisutnosti.    

Pallas Projects/Studios (osnovan 1996. godine) neprofitna je organizacija koju vode umjetnici, usmjerena promicanju umjetničke produkcije i diskursa. To uglavnom uspijeva tako što umjetnicima omogućuje korištenje radnih prostora u centru Dublina po prihvatljivim cijenama, kao i kroz kuriranje projekata, izložbe, razmjene, izmještene projekte, „artist talkove“, programe financiranja i izdavačku djelatnost. PP/S prednjači u istraživanju, zagovaranju i pružanju podrške praksama umjetničkog vodstva u Irskoj, kao i diljem Europe. U okviru organizacije nastali su istraživački projekti i publikacije „Artist-Run Europe“ (Onomatopee, Eindhoven, 2016.), koja uključuje i doprinos AA Bronsona, Galerije Transmission, Triangle Francea i Eastside Projectsa, a sadrži eseje, studije slučaja i indeks od 600 prostora u Europi koje vode umjetnici – drugo ažurirano izdanje očekuje se 2022. godine.    

Pallas Projects/Studios financira Umjetničko vijeće. „Dubliners“ financira Culture Ireland.